Olimpijska zlatna medalja gotovo i nije od zlata, a materijal u njoj vrijedi manje od jednog dobrog telefona

Pravilo je jednostavno, a malo ko ga zna: zlatna olimpijska medalja mora sadržavati najmanje šest grama zlata, dok je sve ostalo u njoj zapravo srebro.

Konkretno, riječ je o srebru čistoće 92,5 posto, prevučenom tankim slojem zlata.

Koliko to vrijedi na vagi

Uzmimo konkretan primjer, jedan od najpoznatijih u historiji sporta.

Medalja koju je Džesi Ovens osvojio u Berlinu 1936. teška je 71 gram.

Po procjeni iz 2019, srebro u njoj vrijedilo je manje od 40 dolara, a zlato oko 309.

Dakle, cijeli materijal u jednoj olimpijskoj zlatnoj medalji vrijedi otprilike koliko i pristojan telefon.

A koliko na aukciji

Tu prestaje svaka veza s vagom, jer cijenu odjednom ne određuje metal nego to čija je medalja bila i šta je značila u trenutku kad je osvojena.

Ista Ovensova medalja prodata je 2013. za 1.466.574 dolara, što je i danas najviša cijena ikada plaćena za olimpijski predmet. Kupio ju je američki investitor Ron Berkl.

Druga medalja iz istog seta prodata je 2019. za 615.000 dolara.

Za poređenje, srebrni pehar pobjednika prvog modernog maratona iz 1896. otišao je za 865.000.

Materijal u zlatnoj medalji vrijedi nekoliko stotina dolara. Ovensova medalja prodata je za skoro milion i po, dakle oko četiri hiljade puta više od vrijednosti metala u njoj.

Zašto uopšte prodaju medalje

Razlozi su rijetko sentimentalni.

Najčešće su finansijski.

Američki skakač u vodu Greg Luganis prodao je 2025. svoje zlato iz Seula za preko 200.000 dolara, a novac je iskoristio da se preseli u Panamu.

Ovens je sam najbolje objasnio jaz između slave i računa. Nakon Berlina je, da bi zaradio, nastupao na priredbama gdje se trkao protiv konja.

Ljudi su govorili da je ponižavajuće da se olimpijski pobjednik trka s konjem, rekao je jednom. Imao sam četiri zlatne medalje, ali se one ne mogu jesti.

Tu je, u jednoj rečenici, cijela razlika između onoga što medalja znači i onoga što vrijedi.